Zašto “misli globalno, djeluj lokalno” nije više dovoljno

Rio Earth Summit održan je prije 20 godina i na njemu su se prvi put pojavili dokazi da klimatske promjene postoje. U zadnjih dva desetljeća sve su jači dokazi koji potvrđuju da se klimatske promjene događaju i još je potrebnije nešto hitno učiniti. Potrošnja resursa se eksponencijalno povećala. Kapaciteti za emisije i druge učinke na okoliš su sve manji. Ipak, daleko smo od točke nakon koje više neće postojati visoki rizik od katastrofičnih posljedica za okoliš. Sve je više dokaza da je okoliš u sve gorem stanju i ključno je da gradovi poboljšaju svoje razumijevanje ovih okolišnih granica na svim razinama te da pronađu bolje načine odgovaranja na pritiske i učinke koji ih guraju preko tih ograničenja.  

Gradovi bi trebali iskoristiti ovo znanje kako bi mogli pružiti potrebne informacije o djelovanju u kvartovima, gradovima i regijama te na državnoj i na svjetskoj razini. Kritički gledano, klimatske promjene samo su jedna od brojnih ekoloških ograničenja koja su navedena kao problematična u najnovijim istraživanjima. Smanjenje bio raznolikosti i uporabe zemlje također su problematične. Očito poruka “misli globalno, djeluj lokalno” ne može dovoljno opisati težinu trenutačne situacije za gradove; oni obično podržavaju lokalizirane i spore napretke u trenutačnoj praksi u ekološkoj održivosti, no ne uvode istinske sustavne promjene koje su potrebne kvartovima, gradovima, državama i regijama koje bi se mogle suočiti sa trenutačnim velikim izazovom. Niže u tekstu, predstavljamo aktualna razmišljanja o ekološkim ograničenjima i razmatramo što bi to moglo značiti za buduću europsku urbanu regeneraciju.

U zadnjem desetljeću, pojavili su se mnogi znanstveni pristupi kojima se pokušavaju kalibrirati ekološka ograničenja. Najistaknutiji među njima jest Planetary Boundaries’ koncept iz Stockholm Resilience Centre-a, koji identificira devet globalnih procesa u kojima bi ograničenja, ako se prekorače mogla imati destruktivne ili katastrofične posljedice za svijet. Globalna ograničenja za definiranje “sigurnih prostora za djelovanje čovječanstva” još su u ranoj fazi razvoja i moraju se još definirati, no jasno je da ove procese potiču urbani obrasci globalne potrošnje resursa stoga je potrebno nešto poduzeti na razini kvartova i gradova ako želimo nastaviti sa našim održivim urbani stilom života.

"Procjena globalnog ugljičnog utiska u kontekstu broja planeta"** 

Steffen i dr., 2015.

Znanost o ugljičnim otiscima pruža još jedan način sagledavanja odnosa između iskorištavanje resursa i ekoloških ograničenja. Ona funkcionira pomoću zbrajanja godišnje potrošnje ključnih prirodnih resursa od strane osoba, organizacija i država diljem svijeta. Otisci se također koriste za mjerenje različitih vrsta iskorištavanja resursa. Odnosi se najviše na ugljične resurse no također na vodene, zemljane, itd. Ekološki ugljični otisci, koje je razvio Global Footprint Network (GFN), idu još korak dalje i spajaju mnoge različite otiske resursa i uspoređuju ih sa procijenjenom količinom resursa na planetu. Tako da se u ovom istraživanju nameće glavni zaključak da kada bi svi živjeli kao prosječni Europljanin, trebale bi nam tri planeta Gradovi poput Londona koristili su otiske da razmotre svoj prijelaz prema održivijoj potrošnji i proizvodnji.

Postoje također znanstveni pristupi koji pristupaju problemu na drukčije načine. Jedan od njih jest primjerice Natural Capital Accounting koji omogućuje da se ekološka ograničenja razmotre u financijskom i ekonomskom kontekstu. Premda se pomoću svakog od ovih pristupa šalje moćna i uvjerljiva poruka o ekološkim ograničenjima i o tome na koji se način možemo suočiti sa njom, svi su pristupi konceptualno komplicirani i još uvijek su u fazi razvoja. Svaki ima svoje sporne točke i samo se djelomično mogu uklopiti u globalne političke inicijative Intergovernmental Panela on Climate Change (IPCC) i Ujedinjenih naroda (UN) – posebice kada govorimo o ugljenu, smanjenju bioraznoliikost i ozonskim rupama. Ipak, postoji jedna kontinuirana sveobuhvatna poruka koja nam govori kako nije jednostavno dovoljno djelovati lokalno i misliti globalno. U našem svakodnevnom životu mi ovisimo o globalnim resursima i javnim službama, a pritisci i učinci naše lokalne potrošnje, nerazmjerno utječu na naš planet. Moramo uspoređivati naš napredak u održivosti ne sa “business as usual“ modelom nego s ekološkim ograničenjima našeg svijeta jer, kako god mjerili, na putu smo prema dramatičnom prekoračenju tih ograničenja. Mnogi od nas žive kao da postoje resursi za tri Zemlje, pa nam je potrebna nova paradigma koja podrazumijeva da su nam dostupni resursi samo za jedan planet.  

Što to znači za urbanu regeneraciju u Europi?

Jasno je da moramo udvostručiti naš trud te povećati ambiciju i učinak naših ekoloških intervencija do razine koja je u skladu sa stvarnošću izazova.  Neki se od ovih problema na početku mogu činiti djelomično apstraktni i udaljeni od uobičajenog dosega intervencija urbane regeneracije. No, ne bi trebali očekivati da možemo intervenirati na okoliš na isti način u 2015. kao i u 1992. kada se održao prvi Earth Summit u Rio de Janeiru. Smjer putovanja će se vjerojatno sve više usredotočivati na “obnavljajući” pristup. On će uključivati više od samo učinkovitijeg iskorištavanja resursa, usredotočit će se na stvarno drastično smanjenje naše ukupne potrošnje resursa. Uključivat će više od samog prilagođavanja učincima klimatskih promjena i ekološke razgradnje. Njime će se također graditi društvena i ekonomska izdržljivost protiv trenutačnih preokreta za koje sada znamo da su neminovni. Trebat će se također raditi ne samo na očuvanju prirodnih staništa nego i kulturalno ponovno spojiti ljude s prirodnim sustavima. Ovo uključuje hranu, vodu, ekologiju te druge zemljopisne sustave. Razina transformacije koja je potrebna za urbane stilove života vjerojatno će biti ostvariva bez ovih “obnavljajućih” društvenih, ekonomskih i kulturnih dimenzija koje mogu dati vrijednost ovom novom načinu življenja, posebice kroz napretke u zdravstvu, općem blagostanju te povećanju društvene i ekonomsku inkluzije.  

Konkretno, što se tiče potrošnje energije, odmicat ćemo sve više od Zero Carbon standarda prema Carbon Positive konceptu ugrađenog ugljena, primjerice u uporabi drvenih konstrukcija i eksportiranja energije do energetske mreže, apsorbiranje ugljičnih emisija kako bi se time kompenziralo za teže ostvariva smanjenja. Što se tiče prijevoza, omogućavanje održivih alternativa javnom prijevozu samo po sebi neće biti dovoljno; morat ćemo omogućiti istinske stilove života bez automobila pomoću kvartova sa povećanom gustoćom stanovnika, mogućnostima za suradnju, pametnije upotrebe informacijskih tehnologija i obrazaca mješovite upotrebe zemljišta koja može smanjiti potrebu za putovanjem. Što se tiče prilagođavanja klimatskim promjenama, morat će se uklopiti tehnička i infrastrukturna rješenja u upravljanju sa vodom i učinku toplinskih otoka sa širim društveno-ekonomskim mjerama kako bi se smanjila razina ugroženosti ključnih grupa – posebice ljudi starije dobi i kućanstva s niskim dohotkom – i povećati njihovu otpornost.

S obzirom na to da je Europa najviše urbanizirani kontinent na planeti, ekološke odluke koje donesemo u narednim godinama u gradovima bit će odlučujuće u našoj borbi s izazovom da stvorimo globalnu održivost. Ako uspijemo uklopiti koncepte ekoloških ograničenja u urbane programe, postoji mogućnost da uspijemo osigurati zaštićenost okoliša za generacije koje tek dolaze te da uspijemo postaviti referentnu točku za druge urbanizirane države. Dobrobiti za gradove uključuje povećanu otpornost na učinke klimatskih promjena ali i bolju kvalitetu života za stanovnike – zdravije i aktivnije urbane stilove života, više lokalizirane urbane ekonomije s novim ekonomskih mogućnostima te inkluzivnije urbane zajednice kada govorimo o godinama, prihodima, mobilnosti, itd. Zbog toga što će ove potencijalne dobrobiti biti opipljivije od rizika koji su povezani sa klimatskim promjenama i drugim ekološkim ograničenjima, bit će važno iskoristiti ih kako bi se pomoću njih mogla odaslati jasna poruka za stanovnike i dionike. Međutim, dok nastavljamo “misliti globalno i djelovati lokalno” moramo doći na novu razinu. Vrijeme je za novi slogan za održivi razvoj koji uspijeva predočiti koliko je istinski ovaj izazov hitan: da malo parafraziram slogan iz Bill Clintonove kampanje, “u pitanju je planet, glupane!””.

Preveo O.M.

Fusnota:

**Trenutačni izračuni pokazuju kako čovječanstvo koristi resurse u jednoj godini za otprilike 1,5 planet, međutim na taj način se prikrivaju široke varijacije u potrošnji resursa između zemalja s visokim primanjima (koje koriste više od 3 planeta) i onima s niskim primanjima (koje koriste manje od pola jednog planeta) te dakako između kućanstava s visokim i niskim dohotkom (Global FootprintNetwork).