Ljubljana: od revitalizacije do gentrifikacije

Što je gentrifikacija?

Gentrifikacija je proces u kojem se ulice ili četvrti transformiraju u mjesta za više društvene klase. Priča o četvrti SoHo u New Yorku, analizirana od strane Sarah Zukin, je poznat slučaj. Umjetnici su se počeli useljavati u bivše industrijske ili radničke četvrti, koristeći starije zgrade za stanove, ateljee, galerije i slično, što je privuklo bogatije stanovništvo, najprije kao posjetitelje, a zatim kao stanovnike. Umjetnici, prva grupa pridošlica u četvrti koje je zahvatio proces gentifikacije, Zukin je nazvala gentrifikatorima, no njih kasnije istiskuju super-gentrifikatori, stanovništvo s višim prihodima. Posljedica prvog vala gentrifikacije je promjena u ponudi lokalnih sadržaja i, obično, porast u sigurnosti ulica.

Lokalni stanovnici koji imaju sredstva za uživanje u novim kafićima, galerijama, buticima i klubovima  zahvalni su za navedene promjene. Otvaranje takvih mjesta i institucija smatra se načinom da se starije četvrti revitaliziraju i regeneriraju. Problem je paralelan proces istiskivanja, kroz koji su ljudi istisnuti iz četvrti jer si ne mogu priuštiti povećane stanarine.

Promjenama u lokalnim uslugama i povećanjem stanarina nisu zadovoljne manje povlaštene društvene klase, obično zajednice koje su dugo naseljavale određeno područje. Promijenjene usluge mogu im dati osjećaj gubitka svoga susjedstva i zajednice – percepciju da lokalno stanovništvo nije više dobrodošlo u tom području. Utjecaj povećanih stanarina je još ozbiljniji. One zapravo istiskuju domicilno stanovništvo iz susjedstva. Te zajednice su često mjesta solidarnosti, uzajamne pomoći, društvenih kontakata i identifikacije. Stanovnici koji su prisiljeni preseliti se obično doživljavaju nižu kvalitetu života u novom susjedstvu.

U mnogim slučajevima, gentrifikacija se smatra neželjenom ali neizbježnom, budući da jednostavno odražava jaz između društvenih klasa.Što je veći taj jaz, intenzivnije su negativne percepcije gentrifikacije. Primjer takvog sukoba je prosvjed protiv kafića Cereal Killers u istočnom Londonu.

Hipsteri kao branitelji nezavisnosti ili akteri gentrifikacije

Njujorške umjetnike iz sedamdesetih godina u posljednjem desetljeću zamijenili su hipsteri. Hipsteri se sele u radničke četvrti u kojima se mogu naći povoljni prostori. Jesu li hipsteri gentrifikatori prvog vala u području koje će naposlijetku privući super-gentrifikatore? Ili su oni zadnji branitelji lokalne autentičnosti? Tu ambivalentnu ulogu hipstera dobro je analizirao Phil Hubbart.

Je li Cereal Killer simbol neovisnog lokalnog kreativnog poduzetništva ili nositelj novih, globalno orijentiranih buržujskih vrijednosti u određenom području? Jesu li dugoročni stanovnici prisiljeni otići jer, ostanu li, njihova stanarina bila bi tako visoka da si ne bi mogli priuštiti pretjerano skupe pahuljice za doručak?

Revitalizacija ili gentrifikacija gradova u Srednjoj i Istočnoj Europi: primjer Ljubljane

Teorije gentrifikacije ne primjenjuju se lako na kontekst  gradova Srednje i Istočne Europe. U većini tih gradova, ako su klasne podjele narasle tijekom devedesetih, one su ostale relativno male kao posljedica kasne deindustrijalizacije i socijalističke prošlosti. Industrija je ostala u gradskim središtima do kasnih devedesetih, ponegdje čak i do danas. O gentrifikaciji se nije puno čulo. Fokus je bio na revitalizaciji, što je bio novi moto glavnih dokumenata strateškog razvoja. Grad Ljubljana je dobar primjer toga.

U pogledu oživljavanja grada, revitalizacija centra Ljubljane je uglavnom bila uspješna. Grad koji je ranije bio poznat kao napušten za vrijeme vikenda, kao što sugerira naslov poznate knjige iz osamdesetih pod nazivom 'Gdje Slovenci idu nedjeljom?', postao je živahan i bogat zbivanjima. Sada privlači mnogo turista. Izvješće iz 2011 pokazuje da su, od 24 europska glavna grada, samo Berlin i Stockholm doživjeli brži rast u broju turista. Broj noćenja u Ljubljani udvostručio se između 2006 i 2016.

Ulice Ljubljane brzo se mijenjaju

Povećan broj posjetitelja promijenio je grad, no nisu sve promjene bile dobrodošle. U gradskom središtu porastao je broj sadržaja, što je utjecalo na cijene proizvoda i usluga. Neki dobavljači su se promijenili i udio turista u nekim mjestima je bitno porastao. Ne možemo tvrditi da se zbog toga lokalno stanovništvo ne osjeća dobrodošlim, no neki znakovi prosvjeda bili su zabilježeni i trebaju se shvatiti ozbiljno. Budući da većina stanovnika posjeduje svoje stanove, broj preseljenja nije bio velik kao u nekim drugim gradovima. No moguće je da se istiskivanje odvija u drugim mjestima.

Airbnb nosi taj proces dalje i postaje pravi izazov. Podstanari bi se mogli smatrati prvim žrtvama gentrifikacije. Kao i u većini zemalja Srednje i Istočne Europe, nakon što je veći dio stanova u državnom vlasništvu privatiziran ranih devedesetih, unajmljivanje je postalo prilično neregulirano. Budući da su Airbnb turisti voljni platiti više nego dugoročni stanovnici, lokalnom stanovništvu postalo je teže unajmljivati stanove. Prema novinama Delo (link na slovenskom) broj stanova u Ljubljani koji se nude na Airbnb-u eksponencijalno je narastao zadnjih godina. U 2013. u Ljubljani se na Airbnb-u nudio 151 stan. Taj broj narastao je do 1600 u 2017.

Kako zaštititi lokalno stanovništvo i njihovo pravo da koriste i prebivaju u centru?

Jedan odgovor bio bi intervenirati na tržištu nekretnina s ponudom dovoljno stanova u javnom vlasništvu, no to zahtijeva značajne investicije i suradnju između lokalne, gradske i nacionalne razine. To bi bio veliki izazov za Ljubljanu ako uzmemo u obzir nisku ponudu javnih socijalnih stanova. Manje od 9% kućanstava živi u socijalnim stanovima. Potražnja za stanovima u javnom vlasništvu premašuje ponudu za otprilike 10 puta, prema podacima grada Ljubljane.

Neki gradovi, kao što je Berlin, počeli su regulirati kratkoročno unajmljivanje, kojim se uglavnom koriste turisti, kako bi ponudili bolje opcije lokalnom stanovništvu koje unajmljuj.

Drugi način bio bi revitalizirati grad u partnerstvu s lokalnim zajednicama, kako bi razvoj postao u skladu s interesima lokalnog stanovništva i kako bi se sačuvala zajednica kao neodvojivi dio lokalnog identiteta. Naposljetku, upravo je to ono što nedostaje u većini gentrificiranih područja: autentičan osjećaj zajedništva.

Piše: Aidan Cerar

Prijevod: Dora Pavković