Kako mjesta baštine u našim gradovima mogu biti pokretači lokalnog gospodarskog razvoja

Na drugom transnacionalnom sastanku (TNM) u sklopu KAIRÓS projekta održanog 19. i 20. svibnja 2021., gradovi partneri fokusirali su se na temu “baština kao pokretač inovacija, poduzetništva i otvaranja novih radnih mjesta”.

Analizirajući studije slučaja pet gradova u Europi i slušajući poduzetnike koji aspekte baštine smatraju ključnim komponentama vlastitog poslovanja, sudionici su mogli dobiti odgovore na sljedeća pitanja:

• Koje dobre prakse i strateške aktivnosti pomažu revitalizaciji povijesnih četvrti gradova?
• Kako fokusiranje na prenamjenu mjesta baštine za nove gospodarske aktivnosti može imati koristi od međusobne suradnje ključnih lokalnih dionika?
• Mogu li privatne tvrtke koje bi ulagale u objekte zaštićene kulturne baštine i pokrile troškove njihove obnove ostvariti dovoljno poticajan profit?
• Ako mjesta baštine pomažu u definiranju autentičnosti grada, kako se ta vrijednost može iskoristiti u ekonomskom smislu?
• Tko su korisnici koji mjestima kulturne baštine njihovom uporabom mogu dati novo značenje i novi život?

Studija slučaja Šibenik

Grad Šibenik u Hrvatskoj bio je domaćin online sastanka. Njihov tim pod vodstvom Petra Mišure predstavio je nekoliko načina na koje se taj grad nosi s izazovima i bavi potencijalom svojeg povijesnog središta. Sudionici su prvo bili počašćeni virtualnim obilaskom povijesne gradske jezgre s naglaskom na aspekt maloprodaje te na ono što je od interesa za turiste. Grad je obdaren dobro očuvanom arhitekturom i poviješću, što ga čini privlačnom destinacijom.

Kao i kod većine gradova na dalmatinskoj obali, povijesna je četvrt iznimno popularna ljeti, a onda se izvan sezone ‘prazni’. Kako bi odgovorio na taj izazov, grad je domaćin niza aktivnosti i događanja u mirnim mjesecima van sezone. Primjer toga je božićni sajam koji prvenstveno cilja na domaće stanovništvo kao kupce. Organizatorica manifestacije Morana Periša u svom je izlaganju objasnila da na sajmu izlažu domaći obrti (u gradu ih je 231), a tamo se također održi i preko 100 događanja u razdoblju od 28 dana. Mnoge od ovih aktivnosti odvijaju se na javnim prostorima u povijesnoj četvrti, a namijenjene su djeci, kao npr. kreativne radionice u kojima se koristi otpadni materijal.U povijesnim četvrtima postoje značajna ograničenja koja određuju vrstu i veličinu poduzeća. Ta se ograničenja uglavnom odnose na upravljanje prostorom i posebna konzervatorska pravila. U takvom kontekstu, dobra je praksa nadograđivati prednosti, a slabosti mjesta svesti na najmanju moguću mjeru. U tom smislu, grad obnavlja svoje spomenike svjetske baštine, odnosno povijesne tvrđave (tvrđava sv. Mihovila, tvrđava Barone te tvrđava sv. Ivana), kako bi svaka dobila novu funkciju s povećanim potencijalom za privlačenje posjetitelja. Posao i radna mjesta otvaraju se i ugovorima za sanaciju pročelja i krovova drugih baštinskih objekata u centru.

Pandemija covida-19 razorno je utjecala na turizam u Europi i gradovi poput Šibenika morali su planirati alternativne gospodarske aktivnosti. Dobrodošlica digitalnim nomadima bila je jedna takva inicijativa. Diana Mudrinić iz gradskog poduzetničkog inkubatora Trokut objasnila je da je zbog izostanka turista uslijed pandemije grad imao obilje slobodnog smještaja po pristupačnim cijenama.

Tko su digitalni nomadi? To su ljudi koji rade digitalno i mogu raditi s bilo kojeg mjesta, ali traže ona koja su prikladna njihovom životnom stilu. Trokut promovira Šibenik kao destinaciju za nomade koji su softverski programeri, UX/UI dizajneri, programeri aplikacija, online marketeri, grafički dizajneri, gameri, stručnjaci za društvene mreže, kripto-developeri, financijski savjetnici i IoT (internet of things) stručnjaci. Nudi im se opušten životni stil u sigurnoj, obiteljskoj obalnoj sredini s brzim internetom te odličnim međunarodnim autobusnim, trajektnim i zrakoplovnim vezama. Trokut digitalnim nomadima podršku pruža i svojim co-working prostorom, susretljivom tehnološkom zajednicom te pomoći pri dobivanju viza i radnih dozvola.

Studija slučaja Cesena

Grad Cesena u Italiji blagoslovljen je prekrasnom arhitekturom koja odražava njegov značaj u razdoblju renesanse, čemu svjedoči i knjižnica Malatestiana, primjer svjetske baštine. Cesena traži odgovor na pitanje kako iz svojih baštinskih objekata izvući optimalnu vrijednost u svrhu nove gospodarske aktivnosti.

Prilika da se ponovno koristi Casa Bufalini, koja se nalazi pored knjižnice Malatestiana, ukazala se kada je regija Emilia-Romagna osigurala sredstva za osnivanje Otvorenih laboratorija u gradovima regije, uključujući Cesenu.

Općina Cesena kroz svoj je Ured za integrirane projekte pokrenula participativni proces s ciljem uključivanja lokalnih dionika u zajedničko osmišljavanje načina na koje bi se ti objekti mogli iskoristiti u kontekstu strategije urbanog razvoja ovog povijesnog dijela grada. Elena Giovannini objasnila je kako je organiziran Design Sprint u kojem su dionici - poduzeća, kulturne i akademske ustanove te zajednica - raspravljali  o tome koje bi se usluge mogle ponuditi u Otvorenom laboratoriju i kako bi se moglo podržati pokretanje start-upova.Naglasak je bio kako na stvaranju mreža i kadrovskoj podršci tako i na otvaranju novih objekata. Proces obnove je dovršen, ali je pandemija covida-19 privremeno zaustavila korištenje novih sadržaja u njihovom punom kapacitetu, a oni sada uključuju co-working prostore, prostore za događanja, izložbe i sastanke.

Studija slučaja Pori

Grad Pori u Finskoj ima ponosno industrijsko nasljeđe čemu svjedoče muzeji dviju njihovih poznatih obitelji industrijalaca iz 19. i 20. stoljeća. Grad je također uspio provesti nekoliko gospodarskih transformacija - od prerade drva preko prerade metala do robotike. Kako se ere mijenjaju, postojeći se objekti moraju ponovno osmisliti za nove namjene.Mari Antikainen iz tvrtke za gospodarski razvoj Prizztech opisala je gospodarsku korist za grad ostvarenu u petnaest godina od obnove stare tvornice pamuka Puuvilla, koja je bila stradala u požaru. Obnova je obuhvaćala i razvoj niza novih sadržaja uključujući i trgovački centar, sveučilišni kampus, centar za mlade te urede za nova start-up poduzeća.

Ključna je strategija bila potaknuti lokalne zajednice da koriste prostor. To je započelo time što je organizacija Pori Jazz koristila objekte u vrijeme prije obnove kada je zgrada imala samo osnovnu konstrukciju. Zgrada se i danas koristi tako što su mnogi otvoreni prostori u upotrebi za društvene aktivnosti.

Ono što sve ovo čini značajnim jest to što se radi o inicijativi u privatnom sektoru s naglaskom na društvene i ekološke ciljeve, što je također profitabilno s obzirom na popularnost centra Puuvilla. Vlasnikova filozofija je učiniti centar zelenim, pa danas on ima najveću solarnu krovnu instalaciju u Finskoj. Centar se također opslužuje čestim autobusima iz svih dijelova grada, što znači da do centra lako može doći svaki stanovnik.

Studija slučaja Medina del Campo

U središtu Španjolske nalazi se Medina del Campo, grad bogate povijesti iz doba kraljice Isabelle od Kastilje. To je također grad jednog od poznatih europskih bankara iz 16. stoljeća, Simona Ruiza, koji je bio i gradski vijećnik te je u naslijeđe ostavio veliku bolnicu građenu od 1592. do 1619. Danas se ta poznata bolnica oživljava kao centar za poduzetništvo.Kako su primijetili Alberto Lorente Saiz i David Muriel Alonso, život ove zgrade sada se vraća izvornim aktivnostima gospodarskog razvoja njezina osnivača od prije više od četiri stotine godina. To je ostvareno jedino zbog suradnje između lokalnih vlasti, vladinih agencija, lokalnih tvrtki, škola te nevladinih organizacija u gradu.

Grad ima kulturu suradnje još od vremena kada je pred više od dvadeset godina formirana njegova koordinacijska struktura pod nazivom Medina 21. U sva važnija zbivanja u gradu građani su uključeni tako što sudjeluju na forumima i raspravljaju o idejama te kao volonteri gradu poklanjaju svoje vrijeme i resurse. U sklopu te inicijative zgradu bolnice je 2000. godine dobila Zaklada muzeja sajmova koja je u suradnji s gradskim vijećem osigurala sredstva EU za njenu obnovu. Učeći od drugih gradova u URBACT projektima (City Center Doctor i iPlace), kako bi se privuklo poduzetnike, izneseni su prijedlozi za uređivanje novih prostora kao što su co-working prostori te prostori za sastanke. Osnivanje nove poslovne škole bit će prilika za prezentaciju tih novih prostora.

Studija slučaja Naas

Očekivati ​​neočekivano. To je moto McAuley Placea u gradu Naas u Irskoj.

Kada se planiraju novi objekti, fokus je tako često na budućim generacijama, a trebali bismo misliti i na sebe kao starije građane koji trebaju prostor u kojem možemo živjeti punim životom nakon odlaska u mirovinu. Sudionici sastanka transnacionalne mreže imali su privilegiju čuti jednu od proslavljenih irskih društvenih poduzetnika, Margharitu Solon te Dicka Gleesona, njenog kolegu člana uprave društvenog poduzeća McAuley Place, koje, između ostalog, osigurava stambeni prostor za 59 starijih ljudi u centru Naasa.Margharita je objasnila kako stambeni prostor za starije osobe može biti potpuno neadekvatan ako ih se smješta u 'mrtvo okruženje' očekujući da korisnici cijeli dan ne rade ništa. Nezdravo je ne imati redovitu intelektualnu aktivnost. Njezin je pristup stoga upravo suprotan - korisnici nikad ne znaju što će im sve donijeti novi dan jer će biti zaokupljeni nizom aktivnosti koje se u objektu odvijaju istovremeno. Na primjer, bilo kojeg dana u kapelici se može održati vjenčanje, dok se istovremeno u dvorani održavaju satovi baleta, a u novom društvenom salonu kreativne umjetničke aktivnosti. A ako korisnici žele putovati u inozemstvo, autobus zračne luke staje točno ispred ovog bivšeg samostana. Ono što poduzeće čini održivim je to što se prihodi osiguravaju iznajmljivanjem nekoliko prostorija, na primjer, čajne sobe i kapelice, pa tako najamnina korisnicima ostaje pristupačna.

Možemo zaključiti da svih pet studija slučaja pokazuje da regeneracija zgrada baštine može biti gospodarski korisna za grad ako se pronađe način da se poduzetnici uključe u proces revitalizacije. Kako je istaknuo Tiago Ferreira, izvršni direktor razvojne agencije InvestAmarante, svaki grad mora otkriti vlastitu nišu i svoje prednosti kako bi mogao izgraditi povjerenje među lokalnim dionicima i biti konkurentan. Naslijeđe grada ključan je aspekt tih prednosti i njime stoga treba strateški upravljati.

Vodeći stručnjak KAIRÓS projekta također je opisao perspektivu budućnosti u kojoj će se kulturna baština ‘susresti’ s ‘data reality’ te s virtualnom stvarnošću, što će poduzetnicima otvoriti nove mogućnosti. Projekti kao što je KAIRÓS ključni su za lokalne dionike u našim gradovima kako bi mogli početi zamišljati tu budućnost.

Autor: ad hoc stručnjak Wessel Badenhorst