Građanin kao gradonačelnik. Sudjelovanje građana u društvenim inovacijama.

Na forumu su iznijeti mnogi primjeri iz Europe, uključujući studiju slučaja Amersfoorta i šire, ali najinspiriraniji primjer nije bio iz Europe uopće. Seoul (Južna Koreja) je naširoko poznat kao socijalno najinovativniji grad u svijetu zahvaljujući vodstvu bivšeg građanskog aktivista Won-soona Parka, sada u drugačijoj ulozi. Nakon što je svoje ime izgradio kao netko tko zastupa ljudska prava 80-ih godina prošlog stoljeća, g. Park je 2002. godine pokrenuo Institut nade u obliku društvenog poduzeća. 2011. godine izabran je za gradonačelnika kao nezavisni kandidat nakon kampanje koja se temeljila na društvenim mrežama i sastancima s građanima gdje su oni mogli predložiti određene stvari.

Njegova je mantra da je građanin zapravo gradonačelnik. To je potkrijepio razvojem niza radikalnih dokumenata i strategija koje su pokrenule dvosmjernu komunikaciju između gradske uprave i 10 milijuna građana. Građani mogu postati pomoćnici gradonačelnika na jedan dan te tako mogu iznutra vidjeti kako funkcionira gradska uprava. Ako se pojavi veliki problem, g. Park premješta svoj ured u taj dio grada i ostaje tamo do kad problem nije riješen. Do sada je mobilni ured gradonačelnika korišten 19 puta te ga karakterizira rješavanje nekih od najvećih problema u gradu.

Seoul je etiketiran kao vodeći svjetski digitalni grad. Besplatna, ali spora, bežična internetska mreža dostupna je u svim dijelovima grada, pametni telefoni su sveprisutni te postoji na tisuće hot spotova. Desetak web stranica namijenjeno je konkretnim potrebama građana, od hitnih reakcija u slučaju oluje ili terorističkog napada do razvoja budućih strategija na temelju želja i potreba građana.

Njihov pristup sudjelovanju građana ide jako duboko. Nasumično odabrani građani savjetuju o preraspodjeli 20 milijuna američkih dolara godišnjeg proračuna. 600 prostorija za sastanke u zgradi gradske uprave otvoreno je za 20 tisuća sastanaka građana. Ako će sve ići prema planu, do 2030. godine grad će reducirani emisiju ugljika za 20 milijuna tona i čestica u zrak za 40%. Nova zelena područja su kreirana, uključujući i verziju New York High Line bivše gradske prometnice.

Seoul je vodeći „sharing“ grad sa stotine manjih inicijativa za dijeljenje/razmjenu pokrenutih od strane građana. Tako možete s nekim dijeliti prostor za razgovor, razmijeniti knjige u neboderu, kao student možete dijeliti stan sa starijom osobom itd. Svaka takva inicijativa treba zadovoljiti elemente recipročnosti, zajednice i aktivnosti za jačanje društvene povezanosti. Građani Seoula pate od stresa, izolacije i tjeskobe baš kao i stanovnici drugih gradova. Diljem cijele Južne Koreje, broj samoubojstva je drugi najveći u svijetu, a kao glavni razlozi javljaju se siromaštvo među starijom populacijom i stres među mladima. Inicijative dijeljenja/razmjena su prepoznate kao način za povezivanje građana koji većinom žive u velikim neboderima te kao način za izgradnju otpornije zajednice.  

Administracija u Seoulu je kruta i teško promjenjiva, baš kao i u našim gradovima u Europi. Problemi su institucionalizacija, birokracija i manjak povezivanja.  Glavni cilj bio je naglasak na promjeni unutarnje kulture 17 tisuća djelatnika, organizirana u 30 institucija. Razvili su novi pristup pod imenom „Cheong Check“ ili pristup kroz slušanje.  

Na Forumu je predstavljano i kako europski gradovi razvijaju nova rješenja. Torino izrađuje ekološki pristup društvenim inovacijama te je krajem prošle godine otvori i Centar za otvorene inovacije.

Brojni primjeri dobrih praksi predstavljeni su u Nantesu. To uključuje i prihvatni centar za izbjeglice za 70 ljudi, uključujući i obitelji s djecom. Centar različite podrške, uključujući i širok spektar psiholoških usluga za pomoć onima koji su bili traumatizirani u zemljama iz kojih dolaze.

Izvana prema unutra ili obrnuto?

Nakon ovog Foruma imam osjećaj da je glavno pitanje, kojim se gradovi moraju pozabaviti, kako da doprinijeti ili možda organizirati svoj eko-sustav za društvene inovacije. To mogu postići pristupom „izvana prema unutra“, što znači da se gradovi pouzdaju na vanjske organizacije koje bi trebale tražiti ostvarenje svojih ambicija za društvene inovacije, najčešće kroz osnivanje različitih nezavisnih tijela koja postaju dijelom grada. To uključuje prostore za rad (dijeljeni prostor), laboratorije, centre, inkubatore i financijske instrumente ili novi stil „tvornice društvenih inovacija“. Drugi način je da se odluče za pristup „iznutra prema van“, odnosno da kreiraju inovacijske jedinice unutar grada. Seoul je veliki grad i koristio je oba pristupa, s velikom jedinicom unutar grada, ali i zamjetnim ulaganjem u nezavisne u društvene inovacije dionika. Oba spomenuta modela su itekako korisna.

Ostali europski primjeri koji su prezentirani na Forumu

U Anderlechtu u Briselu nalazi se već spomenuta „tvornica društvenih inovacija“, vrsta poslovnog inkubatora koji djeluje diljem Flandrije te koristi virtualnu valutu za plaćanje usluga društvenih inovacija među dionicima.

Među URBACT gradovima Gdansk i Paris provode vježbe participativnog budžetiranja. Gdansk je vodeći partner, a Paris partner u novoj mreži Boost Inno. Na drugoj strani, Genova radi na razvoju povezanosti s građanima putem društvenih mreža te ujedno vodi i URBACT mrežu na istu temu pod nazivom Interactive Cities. Eindhoven, jedan od vodećih primjera pristupa trostruke ili četverostruke spirale, traži način za prilagodbu sustava za uključivanje građana, zajedno s partnerima iz mreže Change!.    

Autor: Peter Ramsden