Finska i najfunkcionalniji gradovi na svijetu - piše Petra Grgasović, URBACT stručnjakinja

Moja perspektiva pri tome nije bila turistička: tamo sam boravila u ulozi profesionalca iz područja urbanog razvoja, kao jedna od četrdesetak sudionika i sudionica 25. ljetne radionice, organizirane od strane međunarodne organizacije IFHP (International Federation of Housing and Planning), Sveučilišta Tampere i Sveučilišta Aaalto. Radionica slovi za najstariju u području urbanog planiranja, a 2019. godine održana je pod krilaticom Making, Shaping or Letting Be.

Intenzivna suradnja s tolikim brojem „profesionalnih zaljubljenika u gradove“ (koji su se okupili s čak pet kontinenata), dijalog s administrativnim i razvojnim službama gradova koje smo posjetili, upoznavanje s aktivistima, rad na konkretnim razvojnim projektima, sam boravak u Finskoj  – svaki dio ovog iskustva zaslužuje zaseban članak. Međutim, kada bi trebalo izabrati zajednički nazivnik, osjećaj koji stoji u pozadini svega proživljenog, onda je to sljedeće: riječ je o zemlji koja uistinu voli svoje građane. Nije puka fraza reći kako je temelj uspjeha svake ljubavne veze dobra komunikacija, što tijela javne lokalne vlasti u Finskoj shvaćaju ozbiljno. Svjesni svoje misije, kao i činjenice da su sami stanovnici ujedno i najvažniji preduvjet razvoju, predstavnici lokalne samouprave osluškuju što je njihovim građanima uistinu potrebno, pri čemu ostaju otvoreni za različite prijedloge ispunjenja istih.

Jedan od dobrih primjera za to jest i sama IFHP ljetna radionica, koja se provodi u bliskoj suradnji s finskim gradovima, što je ove godine uključilo Helsinki, Turku i Kotku. U sva tri grada sudionicima radionice dani su na razmatranje stvarni i vrlo konkretni urbanistički, odnosno društveni izazovi, kojima se pristupalo na interdisciplinaran i otvoren način, uz neprestanu razmjenu mišljenja sa nadležnim uredima gradskih uprava.

U kontekstu odnosa gradska administracija – građani, tijekom radionice razmatrala su se i aktivistička nastojanja, pri čemu su svoja iskustva i rad predstavili  umjetnica Egle Oddo, arhitekti Pedro Aibéo i Dalia Milián Bernal te urbani aktivist Jaakko Blomberg. Aktivnosti g. Blomberga pokazuju stvarnu moć građanske inicijative te inspiriraju na novi pristup „preuzimanju“ gradskih prostora. Oblici njegovog djelovanja obuhvaćaju participativno stvaralaštvo, placemaking i urbanu umjetnost,  sve s ciljem uspostave novih načina korištenja gradskih prostora i  poticanja društvene kohezije u Helsinkiju. Inicijative najčešće započinju od malih i društveno značajnih ideja, kao što je Helsinki Sauna Day (http://www.jaakkoblomberg.fi/home/). Sveprisutna aktivističko – participativna klima uvelike je utjecala i na način promišljanja sudionika radionice, pa su međunarodni planerski timovi ponudili su značajan broj vrlo različitih rješenja, vođeni povratnim informacijama uprave, ali i interakcijom sa samim građanima. Ne iznenađuje stoga, što su se među rješenjima mogla naći i ona „ne-urbanistička“ i „ne-građevinska“, fokusirana na definiranje inovativnih i učinkovitih alata za poticanje participativnog planiranja i upravljanja gradskim prostorima.

Platforma za participativno upravljanje javnim prostorima

Projekt OpenKyminlinna, osmišljen unutar tima koji smo činili Alice Lemay (Kanada), Nicolas Descamps (Francuska) i ja, upravo je na tragu novih razmišljanja o modelima upravljanja javnim prostorom. Naš početni zadatak u gradu Kotki bio je predložiti koncept za aktiviranje tvrđave Kyminlinna, godinama zatvorene za posjetitelje, s ciljem da Kyminlinna postane trajno atraktivna, dostupna i dobro povezana s okolinom. Kyminlinna je značajna u kulturnom i prirodnom smislu, ali u Kotki i oko nje već je mnogo područja s prirodnom i povijesnom vrijednošću koja su otvorena građanima. Stoga je glavni izazov bio razviti rješenje sposobno zadržati dugoročni interes posjetitelja nudeći nešto drugačije od postojećeg, a istovremeno uzimajući u obzir bogate povijesne, prirodne i kulturne slojeve tvrđave. Bilo je jasno kako takav cilj nije moguće ostvariti bez pouzdanih informacija o građanima, njihovim potrebama i očekivanjima.

Naime, tradicionalan pristup razvoju urbanističkog projekta temelji se na pronalaženju činjeničnih odgovora na pitanja vezana za prošle, sadašnje i očekivane uvjete na lokaciji. To su uglavnom prostorni podaci, potkrijepljeni grafičkim prilozima i službenom dokumentacijom. Unatoč rastućoj svijesti o povezanosti društvenih i psiholoških faktora s načinom korištenja određenog prostora, socijalna dimenzija u urbanističkim procesima još je uvijek prilično zanemarena. Sve faze procesa dizajna najčešće provodi interdisciplinarni tim stručnjaka, koji korisnike uključuje na razini statistike. Kao rezultat odvajanja od stvarnih društvenih procesa koji utječu na „mjesto“, implementirani projekti često nisu dobro prihvaćeni od strane korisnika, pa novostvoreni urbani prostori često ostaju lišeni života.

Upravo su zbog toga suvremeni pristupi inkluzivniji u pogledu angažmana građana i okreću se participativnom dizajnu. To podrazumijeva zajednički proces između svih dionika, uključujući javna tijela, stručnjake i krajnje korisnike, tj. građane. Međutim, koncept participativnog dizajna nije lako provesti, jer prvenstveno zahtijeva postojanje lokalne participativne kulture: građani moraju biti otvoreni u smislu izlaganja svojih potreba i očekivanja, percepcija i ograničenja. Nadalje, takav pristup zahtijeva vrijeme i posvećenost svih dionika, pod snažnim vodstvom voditelja participativnog procesa. Može se zaključiti kako glavni izazov za proces participativnog planiranja leži u produktivnoj razmjeni informacija između građana i ostalih dionika.

U kontekstu zadaće aktiviranja Kyminlinne, naš tim se suočio s nedostatkom subjektivnih i objektivnih ulaznih podataka potrebnih za razvoj dobrog koncepta urbanističkog dizajna, ali i s nedovoljnim vremenom za uključivanje dionika u proces participativnog dizajna. U skladu s principima odgovornog pristupa urbanističkom planiranju, umjesto da predlažemo koncept dizajna tek djelomičnim uranjanjem u lokalni i nacionalni kontekst, odlučili smo razviti učinkovito sučelje između svih dionika procesa participativnog planiranja javnog prostora, pri čemu je primjena digitalnih tehnologija prepoznata kao ključna.

Identificirani ključni zahtjevi za buduće digitalno sučelje su: zabavnost, jednostavnost, prilagodljivost, transparentnost i dinamičnost, s osnovnom svrhom otvaranja dijaloga između građana, planera, arhitekata i lokalne samouprave, a naposljetku i otvaranja same tvrđave građanima.

Kako funkcionira ovaj digitalni alat i kako utječe na oblikovanje prostora? Osnovna postavka ideje jest izbjegavanje nametanja sadržaja, već omogućavanje građanima da sami unose funkcije, pri čemu ih lokalna samouprava prati, osiguravajući privremene ili trajne intervencije kako bi se željene funkcije podržale. Naime, nakon ulaska na platformu OpenKyminlinna, građani pristupaju detaljno izrađenom 3D prikazu tvrđave i njezine neposredne okoline. U njemu svaki registrirani korisnik može stvoriti događaj, prijaviti se na sudjelovanje u događaju ili može istraživati samu tvrđavu. Istraživanje ima edukativnu i zabavnu funkciju, a kroz gamifikaciju omogućuje upoznavanje svih prirodnih i povijesnih slojeva tvrđave, njezinih prostornih obilježja, detalja, vegetacije, mikro-ambijenata, građevina i sl. Time korisnik postaje svjestan okruženja u kojem planira svoj događaj.

U izborniku „stvaranje događaja“, registrirani korisnik može započeti dvije vrste događaja: prva je pozivanje na zajedničku aktivnost (npr. „pridružite mi se u šetnji, igrajte igru sa mnom, grudanje“), a druga su događaji koji zahtijevaju financijsku potporu lokalne samouprave (npr. pokretanje festivala/sajma). Platforma omogućuje organizatoru događanja da okupi značajnu količinu sudionika (kroz opciju „sudjeluj u događaju“), te na taj način (i u ovisnosti o tome) dobije financijsku potporu javne uprave.

Koja je daljnja uloga lokalne samouprave i arhitekata? Grad ima uvid u platformu, događaje koji se organiziraju i broj ljudi koji se prijavljuju te prati aktivnosti građana na prostoru tvrđave. U slučaju da se određena aktivnost redovito ponavlja u određenom dijelu tvrđave (npr. organizacija sportskih aktivnosti), lokalna samouprava raspisuje arhitektonski natječaj za uređenje prostora prema prevladavajućoj funkciji. Prijedlozi rješenja (s troškovnikom) se postavljaju na platformu i za njih opet glasuju sami građani. Realizacija odabranog rješenja financira se sredstvima grada.

Treba istaknuti kako je Kyminlinna tvrđava površine 74 hektra, bogate i raznolike flore i faune, kao i slikovitih stjenovitih predjela, što omogućava provedbu različitih aktivnosti, u velikom broju i u svako godišnje doba.

Projekt je privukao velik interes lokalne samouprave, a s obzirom na velik broj objekata kulturne baštine u Hrvatskoj, mogao bi potaknuti raspravu o neki novim modelima upravljanja i planiranja njihovog korištenja, uz iskorištavanje mogućnosti naprednih tehnologija i društvenih mreža. Inkubator ideja za Hrvatsku mogle bi upravo postati ljetne međunarodne  škole organizirane od gradova i sveučilišta u našoj zemlji.

U konačnici, vratimo se na početak – u Helsinki. Razvojna strategija Helsinkija do 2021. godine promovira viziju „Helsinki – najfunkcionalniji grad na svijetu“. Jedno od pitanja postavljenih tijekom radionice odnosilo se na praktično značenje pridjeva „najfunkcionalniji“. Pod utjecajem dojmova iz Finske, može se zaključiti kako odgovor ostaje sasvim nevažan. Naime, temeljna funkcija finskih gradova uistinu i jest ostvarena: oni u potpunosti služe svojim građanima i razvijaju se u skladu s njihovim potrebama.

Autorica: Petra Grgasović, dipl. ing. arh. - www.linkedin.com/in/petra-grgasović-3970ba60, e-mail adresa: petra.grgasovic@erkon.hr