Ekosustav za razvoj vještina za urbanu Industriju 4.0: sedam izazova

1. Osigurati dovoljno kvalificiranih učitelja i profesora

Osnovni je preduvjet imati dovoljno kvalificiranih nastavnika i profesora koji mogu poučavati učenike i studente na različitim razinama. U svim našim partnerskim gradovima prosječna starost nastavnog kadra je visoka, a priljev mladih nastavnika zaostaje za potrebama.

Problem u mnogim gradovima jesto to što karijera u obrazovanju ili akademskom istraživanju nije dovoljno privlačna. Plaće su (puno) niže nego u privatnom sektoru, posebice u vrlo traženim profesijama za koje su potrebne STEM i IT vještine. Štoviše, prilike za izgradnju karijere nepovoljnije su, a birokracija obrazovnih ustanova također ne doprinosi osjećaju zadovoljstva poslom.

Osim toga u mnogim su slučajevima mogućnost prelaženja iz tvrtki u obrazovanje i dvojne karijere još uvijek rijetka pojava iako bi obrazovnim ustanovama koristilo da imaju učitelje s iskustvom rada u tvrtkama. Mnogi od ovih problema proizlaze iz regulative središnje vlasti, ali na lokalnoj razini stvari se mogu postići kreativnošću i zajedničkim djelovanjem u kojem obrazovne ustanove i tvrtke raspravljaju o problemima i razvijaju zajedničke inicijative. 

2. Postići da obrazovanje bude dovoljno praktično i suvremeno

U nekim su gradovima veze između akademskog obrazovanja i industrijskih poduzeća vrlo ograničene, praktični rad nije sastavni dio obrazovnog programa, a studenti su nedovoljno pripremljeni za rad u poduzeću. Često je akademsko obrazovanje još uvijek pretežno teorijsko i nepovezano s industrijom. Zbog nedostatka praktične nastave u službenom kurikulumu, u Temišvaru se mnogi studenti tijekom studija zaposle u tvrtkama na nepuno radno vrijeme. To je dobro za njihovu karijeru, ali nije povezano s obrazovanjem. Dobra povezanost između industrije i obrazovanja te istraživanja važna je kako bi obrazovanje bilo suvremeno te u skladu s novim zahtjevima koji se u sektoru Industrije 4.0 brzo mijenjaju. Ta veza može imati nekoliko oblika. U Tartuu je jedna strukovna škola pokrenula projekt za upućivanje nastavnika na “praksu” u tvrtke kako bi se informirali o praksama i potrebama poduzeća. Također, uspostavili su pilot programe u kojima tvrtke provode certificirane tečajeve iz područja metala i mehatronike. Sveučilište u Tartuu razvilo je program Industrial Masters in IT, koji se pola vremena odvija na sveučilištu, a pola u tvrtkama.

Osim toga industrija i obrazovanje mogu dijeliti novu (skupu) opremu kao što su strojevi za lasersko rezanje, kao što je slučaj u zgradi izgrađenoj u sklopu projekta AS-FABRIK u Bilbau.

3. Bolje povezati obrazovanje i istraživanje s lokalnim malim i srednjim poduzećima

Često veće (multinacionalne) tvrtke već imaju dobre kontakte s grupama sveučilišnih istraživača kao i interne programe obuke za svoje radnike. No veza između obrazovnih ustanova i manjih industrijskih poduzeća, koja čine okosnicu Industrije 4.0, u našim je partnerskim gradovima mnogo manje razvijena.

Mala i srednja poduzeća obično nemaju zaposlenike kojima bi takve teme bile u opisu posla te su previše opterećeni svakodnevnim poslovima da bi se pozabavili ovakvim strateškim pitanjima. Ovdje bi se grad mogao uključiti kao posrednik olakšavajući povezivanje grupa malih i srednjih poduzeća s obrazovnim ustanovama.

4. Povećati broj STEM studenata

Svim partnerskim gradovima koji sudjeluju u projektu AS Transfer nedostaje STEM i IKT učenika i studenata. To se može pokušati riješiti na nekoliko načina: akcijski programi u osnovnom i srednjem obrazovanju, dani otvorenih vrata u tvrtkama, promotivne kampanje u lokalnim medijima, materijali za škole te obuka učitelja (posjetite Aveiro Tech Labs za inspiraciju). Pristup koji obećava jest uključivanje više djevojaka u programe za STEM kvalifikacije jer one su još uvijek u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene u obrazovanju i poslovima vezanima za STEM. Grad Tartu radi na tome i organizirao je nekoliko okruglih stolova s poduzećima. Već ima nekih pozitivnih znakova. Sigrid Tani iz instituta za strukovno osposobljavanje u Tartuu kaže: “Nadamo se da će se to s vremenom promijeniti – djevojke se sada pridružuju kampovima robotike pa se nadamo da će ovo dugoročno polučiti željene rezultate.”

5. Revalorizirati neakademske oblike obrazovanja

U Industriji 4.0 velika je potražnja za kvalificiranim radnicima na razini strukovnog osposobljavanja (europska razina 4-5) koji imaju praktične inženjerske i digitalne vještine, a ne nužno akademske kvalifikacije. Također, plaće za ove profesionalce su dobre. No unatoč tome u svim našim partnerskim gradovima društveno je vrednovanje ove vrste obrazovanja još uvijek nisko u usporedbi s akademskom razinom (preddiplomski/diplomski studij, tj. Bachelor/Master), a postoji i zabluda da su mogućnosti za karijeru bez akademskog obrazovanja malobrojnije. U Tartuu smo čuli za slučajeve u kojima nedavno diplomirani studenti nisu mogli pronaći posao, a zatim su se vratili u sustav strukovnog obrazovanja kako bi stekli praktične vještine te nakon toga lako pronašli posao. I ovdje također mogu pomoći kampanje informiranja i podizanja svijesti, koje bi zajednički organizirale industrija i obrazovni sektor.

6. Organizirati različite putanje cjeloživotnog obrazovanja

 U većini gradova partnera obrazovne se ustanove još uvijek u velikoj mjeri fokusiraju na   osposobljavanje mladih za njihov prvi posao. Malo se radi na osposobljavanju ljudi koji su   već zaposleni unatoč činjenici da je zbog brze promjene poslovnih praksi potreba za   obukom zaposlenika ogromna. Takvo cjeloživotno obrazovanje zahtijeva koordinaciju i   mora se uspostaviti u uskoj suradnji između javnog, privatnog i obrazovnog sektora. 

 Sjajan primjer iz Tartua je Conversion Master in IT, za zaposlenike bez informatičkog   obrazovanja koji se žele prekvalificirati.

7. Obučiti kreatore politike!

Industrija 4.0 složeno je područje koje karakteriziraju stalne tehnološke inovacije (razvoj digitalne tehnologije, robotike, pojava novih materijala, zelena tehnologija, itd.), ali i promjenjivi ekonomski i poslovni modeli, rastuća potreba za međuorganizacijskom suradnjom i novim vrstama javno-privatnih partnerstava za razvoj ekosustava lokalne Industrije 4.0. Od lokalnih se političara i kreatora politike očekuje da razviju učinkovite politike za razvoj svog ekosustava, a obično su odgovorni za ekonomske programe u vrijednosti više milijuna eura, stoga ima smisla za njih razvijati programe obrazovanja i osposobljavanja kako bi bili u tijeku s najnovijim razvojem Industrije 4.0 i kako bi mogli bolje osmisliti i implementirati svoje politike, a to je upravo ono što je Bilbao učinio u sklopu svog projekta AS-FABRIK: za političare i kreatore politike organizirali su niz treninga.

Autor: Willem van Winden, vodeći stručnjak URBACT programa

Prijevod: I. Mandekić