Što europski potrošači danas žele na svojem tanjuru?

Osnovna potreba za hranom povezana je s ostalim potrebama i dijelovima eko-sustava – zrakom, vodom, gospodarenja otpadom i energijom. Problem u jednom sustavu može uzrokovati puno veće probleme u drugim područjima. Isto tako, i rješenja može biti puno više. Zbog sigurnosti hrane i zdravlja gradovi se sve više angažiraju u prehrambenim politikama i uzgoju hrane u gradovima. Prehrambene politike uključuju dane bez mesa, školske ručkove, lokalnu nabavu i reguliranje poslovanja restorana. Poljoprivreda blizu gradova ili u gradovima smanjuje potrebu za prijevozom hrane, smanjuje ovisnost gradova o fosilnim gorivima te smanjuje emisiju CO2 i ostalih zagađivača zraka. Kada se poljoprivreda u gradu poveže s reciklažom otpada, kompostiranjem i navodnjavanjem otpadnim vodama, gradovi rješavaju nekoliko problema odjednom. Ukupno gotovo 15% hrane u svijetu proizvodi se u gradovima povećavajući fleksibilnost gradova te omogućavajući zapošljavanja i izgradnju zajednice. Problem je što postoji nedvojbeni prostor između općenitog entuzijazma o povećanju udjela lokalnih proizvoda na tržištu u gradovima te onog što se zapravo i postiglo.

Gradovi kao predvodnici promjene

AGRI-URBAN projekt (http://urbact.eu/agri-urban) je mreža 11 partnera (10 malih i srednjih gradova te jedan LAG) koji ima za cilj kreiranje novih radnih mjesta kroz integrirani pristup koji koristi prednosti poslovnog sektora, društva i brige za okoliš izvedene iz inovativnih načina u poljoprivredi i proizvodnji hrane.

I dok su tipični pristupi promjeni gradova ono što zagovaraju donositelji odluka na globalnoj razini, mi u AGRI-URBAN mreži želimo povećati važnost bottom-up (pristup odozdo) inicijativa na lokalnoj razini. AGRI-URBAN gradovi nastoje pronaći svoju poziciju kao moderatori, facilitatori i inovatori u razvoju lokalne prehrambene politike. Usvajanjem četiri predložene teme u kontekstu lokalne prehrambene politike, nadamo se da ćemo prevladati pretjerano apstraktni ili tehnički pristup održivosti te povećati svijest kod donositelja odluka, svih dionika i građana o potencijalu efikasnih lanaca proizvođača hrane. Osvrnut ćemo se na sve četiri teme u odnosu na lokalnu prehrambenu strategiju i upravljanje istom, referirajući se na koncept suverenosti hrane kojim se postiže više od očekivanog.

Naši okviri sastoje se od četiri glavne teme koje zajedno kreiraju “push-and-pull“ (https://en.wikipedia.org/wiki/Push%E2%80%93pull_strategy) ruralno-urbani efekt. Za svaku temu mreža je definirala i podteme kojih će se dotaknuti:

Integrirana rješenja o kojima će se raspravljati kroz projektni ciklus i o koja će biti uzeta u obzir u integriranim akcijskim planovima izrađenim od strane gradova su kratki spoj, pametno korištenje zemlje, poslovni razvoj malog i srednjeg poduzetništva i javna nabava. U svima njima zapošljavanje se smatra međusektorskim elementom, a ekološka proizvodnja hrane zajedničkim elementom. Dotaknut će i sljedeće podteme: gradske tržnice, online trgovine, trgovine na farmi, kanali za distribuciju hrane, korištenje zemlje u gradovima, poduzetništvo i inkubacija, poslovne vještine, digitalna preobrazba, kampanje za podizanje svijesti, prehrambeni turizam i oglasna ploča. Svaki grad će izabrati skupinu podtema s ovog popisa za svoj lokalni akcijski plan, uzimajući u obzir da svaka kombinacija u istoj mjeri pokriva sve glavne teme.

Čvrsto vjerujemo da ćemo pronaći rješenja za način na koji proizvodimo i konzumiramo. Trenutni ekonomski model proizvodi previše otpada: uzimamo, konzumiramo, koristimo resurse i ponavljamo sve navedeno. Razumijevanje i uključenost korisnika u lanac snabdijevanja hranom mogu doprinijeti smanjenju količine otpada.

U gradovima živi više od polovice svjetske populacije te na taj način imaju stratešku ulogu u razvoju održivog prehrambenog sustava i promociji zdravog načina prehrane. Također, iako su svi gradovi različiti, svi su oni centri gospodarskih, političkih i kulturnih inovacija te upravljaju različitim javnim resursima, infrastrukturom, ulaganjem i stručnošću.

Od trenutnih prehrambenih sustava zahtijeva se da osiguraju trenutan i pouzdan pristup adekvatnoj, sigurnoj, lokalnoj, raznovrsnoj, dobroj, zdravoj i nutricionistički bogatoj hrani za sve. U isto vrijeme proces osiguravanja prehrane u gradovima suočit će se s višestrukim preprekama u obliku neravnomjernih distribucija i pristupa, degradacije okoliša, nestašice resursa i klimatskim promjenama, neodržive proizvodnje, uzoraka potrošnje, gubitka hrane i otpadom.

Ubrzana urbanizacija snažno utječe na naš svijet – u ekonomskoj, društvenoj i dimenziji brige za okoliš – što zahtijeva preispitivanja načina na koji su gradovi snabdijevani hranom i vodom te ostalim dobrima i uslugama. Glad i pothranjenost u različitim oblicima postoje u svim gradovima predstavljajući veliki teret zdravlju pojedinaca te prouzrokuju velike društvene i ekonomske troškove u kućanstvima, zajednici, lokalnim i nacionalnim razinama.

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva i mali proizvođači hrane (pretežno žene u većini zemalja) imaju ključnu ulogu u osiguravanju hrane za gradove i njihova područja osiguravajući fleksibilne, pravedne i kulturno prikladne prehrambene sustave. Promjene prehrambenih sustava i lanaca prema održivoj prehrani znače ponovno spajanje potrošača s ruralnim i urbanim proizvođačima. Civilni i privatni sektor imaju glavne uloge u osiguravanju hrane za gradove, dovođenje iskustva, inovacija i kampanja za održivije prehrambene sustave i naglašavanje izuzetne potrebe za društvenom uključenosti te pristupa na temelju prava u gradskim prehrambenim politikama.

Gradska i prigradska poljoprivreda nude mogućnosti za zaštitu i integraciju različitosti u gradski okoliš i prehrambene sustave, istovremeno pružajući sinergiju među prehrambenom i nutricionističkom sigurnosti, usluga ekoloških sustava i ljudskog zdravlja.

Dakle, što europski potrošači žele na svojim tanjurima danas?

Povjerenje potrošača je ključno za poljoprivrednike i tvrtke uključene u proizvodnju hrane. Činjenica da je naša hrana sigurnija nego ikad – i osjetno povoljnija – može biti zasjenjena nedostatkom povjerenja. Dakle, kako dionici lanaca proizvodnje hrane mogu zadobiti povjerenje potrošača? Što potrošači žele od njih? Koja je uloga gradova u tome? Odgovor je, barem djelomično, transparentnost.

Na temelju razgovora provedenih u okviru AGRI-URBAN lokalnih grupa, zaključujemo da potrošači vjeruju prehrambenom sustavu koji je direktno povezan s transparentnošću. Poveznica između transparentnosti i povjerenja je stvarna, direktna i snažna. Međutim, transparentnost može biti i nedostižan pojam. Dakle, koga smatramo najodgovornijim za demonstraciju transparentnosti kada govorimo o proizvodnji hrane. Donositelje odluka? Prehrambene tvrtke? Poljoprivrednike? Trgovine? Restorane? Neformalni odgovori pokazuju da su lagano osumnjičene prehrambene tvrtke i to ne samo na očekivanim područjima kao što su tržište, ljudska prava i poslovna etika već i na području utjecaja hrane na zdravlje ljudi i okoliš, sigurnost hrane te čak i na zdravlje životinja. Kako god, ulazeći dublje u diskusiju, jasno je da donositelji odluka, poljoprivrednici, restorani, ili ukratko, cijeli lanci za proizvodnju hrane, imaju ključnu ulogu u povećanju transparentnosti. Potrošači žele i očekuju transparentan lanac proizvodnje hrane u skladu sa strategijama, praksama, traženim svojstvima i provjerama. 

Osim transparentnosti, kod odabira hrane najviše se pažnje posvećuje okusu, kvaliteti i cijeni, ali i korist za zdravlje spomenuta je u nekoliko navrata, posebice u Petrinji (http://urbact.eu/petrinja) tijekom posjete projektu „Zdrava kuća“. Potrošači žele dobar okus, ali žele i znati više o hrani koju konzumiraju.

Tijekom razgovora o AGRI-URBAN temama bilo je očito da Europljani žele lokalnu hranu, ali nisu spremni platiti istu. Svejedno, potrošači su spremni na promjene u lancu proizvodnje hrane te očekuju promjene u načinu odabira i kupnje hrane do 2020. godine. Očekuju da će hrana koju ćemo konzumirati 2020. godine biti drukčija od one koju konzumiramo danas.

Donositelji odluka važni su dionici u kreiranju prehrambenih politika koje su usko povezane s mnogim drugim urbanim izazovima i politikama kao što su siromaštvo, zdravlje i socijalna zaštita, zdravlje i sanitarije, planiranje korištenja zemlje, transport i trgovina, energija, edukacija te sprečavanje katastrofa. Jako je važno primijeniti opsežan, interdisciplinarni i međuinstitucionalni pristup.

Najvažnija poruka za naglasiti je da promjene ne moraju nužno biti negativne. Nećemo imati drugog izbora nego promijeniti način na koji proizvodimo i konzumiramo tako da je najbolje da iskoristimo ovu priliku i poboljšamo prehrambeni sustav u smjeru dostizanja održivosti. Promjena našeg trenutnog gospodarskog modela može donijeti odlične prilike za naše gospodarstvo i za kvalitetu života.