Čiji je ovo grad – participativne metode za planiranje javnih prostora
Edited on
31 October 2018U petak, 26.10.2018. u palači Herzer u Varaždinu održana su predavanja koja je "Društvo arhitekata Varaždina" organiziralo na temu 'Inovativne metode u planiranju javnih prostora'. Predavanja su održali stručnjaci koji imaju iskustvo u primjeni suvremenih metodologija u planiranju javnih prostora. Događanje je organizirano u sklopu projekta "Čiji je ovo grad?" koji se bavi analiziranjem i propitivanjem javnih prostora i njihovog planiranja u hrvatskim gradovima.
U uvodnom predavanju, Emilija Vlahek opisala je javni prostor kao „dnevni boravak“ grada koji utječe na kvalitetu života, sreću i zadovoljstvo stanovnika, potiče osjećaj zajedništva. Nastavno na prethodno predavanje, Maja Kireta istaknula je važnost uključivanja struke i građana na samom početku projekta, prije odluke o investiciji, te postavila pitanje je li moguća primjena europskih modela u hrvatskom kontekstu gdje se, kao što je navela Goranka Grgić u svome predavanju, javni gradski prostori planiraju uglavnom od strane investitora bez odgovarajućih konzultacija sa zainteresiranom javnošću. Grgić je opisala URBACT-ov projekt MAPS (Military Assets as Public Spaces) u sklopu kojega se planira prenamjena 4 hektara i 13 zgrada bivše vojarne u Varaždinu. Navedeni projekt uključuje participativni pristup gdje svi glasovi dionika u ULG-u (lokalnoj grupi) dolaze do izražaja, na što se odlično nadovezalo predavanje Marka Zlonoge o „placemakingu“ – participiranju građana u planiranju, kreiranju i upravljanju javnih prostora. Placemaking uključuje sve dionike javnog prostora – gradsku administraciju, struku, stanovnike i korisnike. Princip placemakinga jest da je zajednica stručnjak; građani se konzultiraju od početka do kraja projekta. Zlonoga navodi primjer dizajn Kazališnog trga u Rotterdamu, kojim stanovnici nisu bili zadovoljni, zbog čega je oformljena Ujedinjena udruga za trg, koja je krenula implementirati nove ideje zajedno sa zajednicom. Na trg je postavljen sag, kao u dnevnom boravku, te namještaj i dječje igralište, čime je nekad pusti trg oživio i privukao građane na aktivno korištenje javnog prostora.
Kristina Careva i Rene Lisac održali su predavanje o projektu Akupunktura grada – malim i preciznim intervencijama u gradskim četvrtima, koje mogu zacijeliti neke probleme u strukturi grada. Za svoj projekt na području Savice i Trnja u Zagrebu arhitekti su proveli metodu participacije – anketiranje, intervjuiranje, fokus grupe i okrugle stolove, te su potom proveli 7 mini-intervencija u prostoru. Između ostaloga, sagrađeni su pješački most u živim bojama između 2 platoa i „kockica“ ili dječje nogometno igralište unutar parkirališta; pothodnik je obojen u žuto i angažirani su lokalni grafiteri da ga dodatno urede te je prostor ispod mosta uređen za pozornice i tribine.
U zadnjem predavanju, Rene Lisac je predstavio projekt Zagreb za mene u sklopu kojega je, metodom fokus grupa s udrugama, postavljanjem štanda na 4 lokacije gdje su intervjuirani građani, te slanjem upita vijećima gradskih četvrti, skupljeno oko 500 prijedloga. Odabrana je 51 lokacija u Zagrebu te su predloženi projekti kojima je cilj bio unaprijediti te prostore. Neki od primjera tih projekata su prenamjena nekadašnje trase Samoborčeka (stare željezničke pruge) u biciklističko-pješački koridor, bolje uređenje tramvajskih okretišta te trg u Donjoj Dubravi. Na žalost, iako su usvojeni konkretni prijedlozi nije se pristupilo njihovoj detaljnoj arhitektonskoj razradi.
Zajednička tema svih predavanja bila je važnost uključivanja građana, lokalne zajednice, u proces planiranja i kreiranja javnih prostora. Uključivanje građana akcijama i projektima daje legitimitet. Prostor koji možda nema vrhunski dizajn može nuditi, kao u slučaju Kazališnog trga u Rotterdamu, vrhunski sadržaj za one koji ga koriste.
Piše: Dora Pavković
Submitted by emarko on