Četiri lekcije koje svaki europski grad može naučiti od Oberhausena

Oberhausen

Oberhausen se razvio kao industrijski grad oko rudnika ugljena i čelika. 1758. godine ovdje su bili pokrenuti prvi poslovi povezani sa željezom i čelikom. Oberhausen je još uvijek poznat kao „kolijevka industrije u području Ruhra“.

Zlatno doba grada bilo je sredinom 20. stoljeća kada je čelična industrija cvala, a broj stanovnika je dosegao svoj vrhunac od 260 tisuća, gotovo 50 tisuća više nego danas. Međutim, od početka 70-ih do sredine 90-ih godina sve kompanije povezane s rudnicima i proizvodnjom čelika su se zatvorile što je rezultiralo gubitkom 40 tisuća radnih mjesta. Taj pad čelične industrije izazvao je i pad samog grada.

Oberhausen se još uvijek pokušava oporaviti nekim uspješnim i manje uspješnim mjerama. Problemi s kojim se susreće su zajednički većini europskih gradova. Ovdje su neki savjeti koje možete naučiti od njih.

1) Šoping centri nisu rješenje

Boreći se s nezaposlenosti i slabom kupovnom moći, Oberhausen je odlučio razviti neiskorišteni industrijski dio grada. Neiskorišteno područje između dva dijela grada trebalo je postati novi centar, odnosno novo srce grada.

Novi razvoj također se smatra temeljima novog identiteta i simbola gospodarske transformacije grada. Planirano je da bude motor strukturne gradske promjene iz industrijske strane u turističku destinaciju temeljenu na zabavi. Radovi su počeli u ranima 90-im godinama rušenjem većine industrijskih ostavština i razvojem onog što je danas najveći njemački šoping centar i najveći europski trgovačko-zabavni centar.

CentrO, ogroman šoping centar sa 119 000 m² maloprodajnog prostora postepeno je nadopunjen zabavnim sadržajem kojeg čine zabavni park, pustolovni akvarij, vodeni park i Legoland. S preko 20 milijuna posjetitelja godišnje, centar je postao top destinacija za stanovnike regije i šire.

Razvoj je djelomično riješio problem visoke nezaposlenosti i pada platežne moći u ranim 90-ima. Ipak, nije znatno doprinio gradskom proračunu s obzirom na to da je trošak socijalnih usluga nadmašio prihode od poreza i prireza u posljednjih 25 godina. 

2011. godine Oberhausen je čak postao i najzaduženiji grad u Njemačkoj. Dugovi su iznosili 1.4 milijardu eura ili 9600 eura po glavi stanovnika, zbog čega je grad u jednom trenu bio čak i blokiran.

Novi centar Oberhausena također je doprinio potpunom propadanju starog centra grada, gdje su zbog toga nestali mnogi poslovi i uspješne male tvrtke. Kritičari propitkuju kvalitetu novih poslova u trgovačkom i zabavnom centru u usporedbi s onima koji su izgubljeni u starom centru grada.

Prema lokalnim promatračima, teško je tvrditi da CentrO i okolni sadržaji imaju ulogu novog srca grada. Ne doprinosi lokalnom identitetu niti jača osjećaj vlasništva i pripadanja. Također, šoping centar kao struktura ne može ponuditi prednosti glavnih ulica – ne može biti mjesto noćnih šetnji, punih kafića ili izloga za kupnju tijekom dana.

2) Korištenje ostataka industrijske povijesti

Industrijsko područje očišćeno je za potrebe novog centra na početku 90-ih godina. Međutim, nije sve uništeno. Za razliku od ostalih dijelova industrijske ostavštine, Gasometer, spremnik za plin ostavljen je kao industrijski spomenik. Spremnik je pohranjivao višak plina za vrijeme proizvodnje željeza i koksa te ga otpuštao po potrebi.

Gasometar je izgrađen tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća i bio je (i još je uvijek) najveći spremnik za plin u Europi, visok 117,5 metara s promjerom od 67,6 metara.

Tijekom drugog svjetskog rata spremnik za plin bio je jedna od glavnih meta u ovom području i bio je srušen. Nakon rata zahvatio ga je požar te je morao biti srušen do temelja. Poslije je rekonstruiran i korišten za prvotne namjene sve do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća.

Gasometer je važan podsjetnik na industrijsku povijest za cijelo područje Ruhra, kao i znamenitost grada Oberhausena. Grad ga je mudro iskoristio te je sada prenamijenjen u jedinstven kulturni prostor za izložbe, kazališne predstave i glazbene priredbe.

Budući da je blizu CentrO-a, Gasometer ima odličnu lokaciju za privlačenje velikog broja posjetitelja te je ugostio brojne izložbe, uključujući djela poznatih umjetnika kao što su Christo and Jeanne-Claude. Trenutna izložba “Čuda prirode“ sastoji se od fotografija velikog formata koje predstavljaju život biljaka i životinja. Najveća atrakcija izložbe je 20-metara visok model Zemlje kojeg se može promatrati sa svih strana, uključujući i od gore.

Posjetivši ogromni spremnik za plin, ostaje dojam učinka sjajnih inženjerskih vještina i tehnoloških dostignuća industrijalizacije, kao i fascinantnog iskustva iznimnog prostora.

Gasometer je jedna od glavnih točaka “Rute industrijske kulture“, tematske turističke rute koju je dizajniraala Rurska regionalna zajednica koja povezuje najvažnije i najatraktivnije industrijske znamenitosti u regiji, kao i “Europske rute industrijske ostavštine“ (ERIH) koja povezuje 60-ak prekretnica industrijske povijesti u nekoliko europskih zemalja.

3) Promocija kulturnih i umjetničkih projekata

Razvojem novog centra Oberhausena, stari centar grada je značajno pao. U prošlom desetljeću grad je uložio velik napor u oživljavanje starog centra i situacija se donekle poboljšala.

Međutim, još uvijek je oko 20% maloprodajnih prostora u starom centru grada ostalo prazno. Grad je angažirao urbanog menadžera s ciljem privlačenja trgovina i ljudi natrag u gradski centar. Urbani menadžer je poduzeo nekoliko mjera. Brojači prolaznika postavljeni su s ciljem mjerenja protoka posjetitelja u gradskom centru. Uskoro nakon toga počeli su raditi na revitalizaciji. Shvatili su da ne postoji općenita baza podataka o maloprodajnim prostorima u centru grada te su istu kreirali s ciljem boljeg pregleda nad slobodnim trgovinama i kafićima.

Jedan od načina za vraćanje života u centar grada je promocija maloprodaje. Zanimljive savjete na tu temu očekujemo od URBACT mreže RetaiLink koja uključuje 10 europskih gradova koji za cilj imaju izradu inovativnih strategija za revitalizaciju maloprodajnog sektora u gradovima srednje veličine. 

U Oberhausenu je urbani menadžer želio surađivati s agentima za prodaju nekretnina kako bi promovirali prazne prostore u šoping-ulicama, ali to se pokazalo nemogućim s obzirom na to da interes za nekretnine gotovo da nije ni postojao. Također, bilo je teško i promovirati maloprodajne prostore. Ako ih pokušate prodati za nisku cijenu, to za sobom povlači sliku da je prostor u lošem stanju ili ima mali protok ljudi. Nitko ne teži otvaranju trgovine ili kafića u nepopularnoj ulici.

Sljedeća aktivnost koju je urbani menadžer predložio bila je ponuda praznih prostora umjetnicima i kulturnim institucijama. Grad ih je podržao s nekoliko aktivnosti i to je bila jedna od prekretnih točaka. Radnici u kulturi, umjetnici i nevladine organizacije imaju priliku privući građane i vratiti život u napuštene prostore. Prazni prostori su problem, ali su i prilika. Refill, još jedna URBACT mreža, radi na tom problemu te vidi revitalizaciju praznih prostora kao pokretačku snagu za inovacije na lokalnoj razini.

Jedna od najuspješnijih suradnji grada Oberhausena s umjetnicima bila je s kitev-om (Kultur im Turm e.V.). Kitev je laboratorij za neobične intervencije. Podržava inovacije, eksperimente i međudisciplinarne umjetnike u njihovom poslu i razvoju, osnažuje dijalog između različitih umjetničkih praksi i povezuje ih s lokalnim društvenim okruženjem.

Uprava kitev-a nalazi se u vodenom tornju na željezničkom kolodvoru u Oberhausenu koji su renovirali pomoću donacija i brojnih sati volonterskog rada.  Rad kitev-a na različitim projektima odnosi se na prazne prostore, revitalizaciju i međukulturni dijalog. Kroz zadnje tri godine, uložili su većinu svoje energije u uključivanje doseljenika.

4) Tretiranje izbjeglica kao vrijedan resurs nade i energije

Nakon što je obnovio vodeni toranj na željezničkoj postaji u Oberhausenu, kitev je počeo razvijati projekte u kontekstu odgovora na izbjegličku krizu.

Zajedno s izbjeglicama su razvili ideju Kuhinje za izbjeglice. Nakon razgovora s doseljenicima uz kavu, ručak ili večeru, uskoro su otkrili da je hrana odličan medij za upoznavanje i zbližavanje. Kreira opuštajuću atmosferu za nadilaženje kulturalnih razlika te izgrađuje međusobno povjerenje.

Početna ideja bila je izgradnja kioska gdje bi izbjeglice mogle pripremati svoja jela. Kiosk bi djelovao u prizemlju i predstavljao simbol jednakosti. Poticao bi komunikaciju i otvorenost te omogućavao interakciju između obiju strana – kuhara i gostiju. Kiosk bi bio mobilan što bi omogućilo višestruki efekt.

Budući da je bilo nemoguće pronaći mobilni kiosk koji je prikladan za rad na ulici, kitev ga je odlučio izgraditi zajedno s izbjeglicama. Faza planiranja trajala je otprilike godinu dana, dok se tijekom druge godine krenulo u konstruiranje.

Bile su to dvije godine uspješne povezanosti s izbjeglicama, zajedničkog učenja i aktivne integracije. Kitev je naglasio da tijekom rada s ljudima i zajednicom fokus ne smije biti na projektima i rezultatima nego na procesima i zajedničkom življenju.

Temeljem toga, nisu postojali kriteriji odabira koji su povezani s formalnim statusom (npr. tražitelji azila) ljudi s kojima su radili. Svatko tko je želio surađivati i doprinijeti zajedničkom cilju bio je dobrodošao. Cilj je bio uključiti izbjeglice odmah, bez obzira na to hoće li oni ostati u Oberhausenu ili ne. Prioritet je ipak dan ljudima s određenim iskustvom, bilo to u pripremanju hranu ili radu sa željezom, s obzirom na to da su sva postojeća iskustva i znanja bila korisna.

Nakon rješavanje nekoliko izazova, Kuhinja za izbjeglice doživjela je svoju premijeru u rujnu 2016. godine u nekoliko gradova u regiji Ruhr. Ovdje možete vidjeti kako funkcionira.

Kuhinja za izbjeglice bila je samo jedna od stanica na putu kitev-a prema uključivanju i integriranju izbjeglica. Njihov cilj je prikazati da doseljenici mogu biti rješenja za gradove poput Oberhausena, gdje se smanjuje broj stanovnika, a zabilježeno je i starenje populacije. Ti ljudi donose novu nadu i svježu energiju koje europski gradovi koji su u padu očajnički trebaju.

Kitev trenutno usmjerava energiju u visoku zgradu u centru Oberhausena koja je dosta obilježena. Žele aktivirati stanove i revitalizirati ih zajedno. Neke stanove će renovirani u suradnji s izbjeglicama te ih ponuditi njima za smještaj.

Više ideja i dobrih praksi po pitanju integracije izbjeglica možete pronaći u publikaciji WITH. Izbjeglice za sukreativne gradove.

Mali i srednji gradovi pokazuju put

Često čitamo o dobrim praksama i primjerima iz velikih europskih gradova kao što su Pariz, Beč ili Rotterdam, što je svakako inspirativno. Ti gradovi su svakako u jedinstvenoj poziciji sa svojim specifičnim povijesnim političkim, gospodarskim i društvenim posljedicama – i velik dio urbane Europe se s time ne može poistovjetiti. Svakodnevni europski život se zapravo odvija u malim i srednjim gradovima kojima nedostaje financijskih, društvenih i kulturnih resursa koji bi im omogućili suočavanje s izazovima poput velikih metropola. Zbog toga su primjeri poput Oberhausena još i vrjedniji i treba ih naglasiti. Prilika za to je URBACT-ov poziv za dobre prakse koji je završio i poziv za Mreže za transfer koji će biti otvoren u rujnu ili listopadu ove godine.

Autor: Petra Očkerl